Vodim društvene mreže malim biznisima i kroz Instagram akademiju učim druge kako da im profil napokon počne donositi upite.
Jednog dana sam vidjela da ljudi online stvarno zarađuju. I to više nego na „normalnom" poslu. Malo sam se počešala po glavi i pomislila: a zašto ne bih i ja?
Došla sam na posao, sjela za stol i shvatila da redovni posao jednostavno nije za mene. Danas se tome smijem. Tada sam gledala u ekran kao tele u šarena vrata.
Vodim društvene mreže onima koji nemaju vremena ni živaca za objave. A one koji žele sami, učim kako, bez komplicirane priče i stručnih riječi od kojih te zaboli glava.
Prema slobodi, mom snu snova. Svaki novi profil i svaka nova lekcija su mali korak bliže. Polako, ali sigurno, kao baka na biciklu.
Nije neki ured s pogledom na more, ali posao se radi. Ekipa je uvijek ista:
Glavni lik. Bez njega nema ni objava, ni akademije, ni mene.
Kad ga uhvatim, bolje da me nitko ne zove. Ni mama.
Uvijek ih ima previše. Najbolje mi dolaze dok vozim auto, baš kad ih ne mogu zapisati.
Jedini kolega koji je uvijek tu i nikad ne kasni.
Neuspjeh. Da, i ja ga imam.
Strah od neuspjeha je kao ona susjeda koja te gleda kroz prozor dok parkiraš. Neugodno je, osjećaš se promatrano, ali auto ipak parkiraš.
Isto je s Instagramom. Strah prođe tek kad kreneš.
Bez kompliciranih izraza i marketinških riječi koje nitko ne razumije. Ako nešto ne mogu objasniti tako da shvati i moja baka, onda to ni ne vrijedi objašnjavati.
Obećavam samo ono što stvarno mogu: plan, trud i redovan rad. Rezultati dolaze polako, i to ću ti uvijek reći ravno u lice.
Kad Instagram ima plan, više ga ne odgađaš kao odlazak zubaru. Postane dio posla koji ti čak bude i zabavan.